Sakrament krštenja

Sveti krst je temelj cijeloga kršćanskog života, ulaz u život Duha (vitae spiritualis ianua) i vrata koja otvaraju pristup drugim sakramentima. Po krštenju smo oslobođeni od grijeha i nanovo rođeni kao sinovi Božji, postajemo Kristovi udovi i pritjelovljeni smo Crkvi te bivamo dionici njezina poslanja: „Krštenje je sakrament preporođenja vodom i riječju.“ (Katekizam Katoličke Crkve, 1213)

Krštenje u župi

• Prijava krštenja u župnom uredu najmanje mjesec dana prije slavlja.
• Potrebni dokumenti za prijavu krštenja: izvod iz matične knjige rođenih za dijete (kopija). Ako obitelj stanuje u drugoj župi, treba donijeti pismeno dopuštenje svoga župnika.
• Kumovati kod krštenja može netko tko je katolik, kršten, krizman, i – ako je u braku – mora biti crkveno vjenčan. Rastavljene i ponovno vjenčane osobe nemaju uvjete za kumstvo. Ako kum živi u nekoj drugoj župi, tada mora donijeti posvjedočenje za kumovanje koje dobiva u svojoj župi prebivališta.
• Pouka i susret s roditeljima i kumovima po dogovoru.
• Za krštenje je potrebno pripremiti krsnu svijeću i krsnu haljinicu.
• Slavlje sakramenta krštenja: nedjeljom pod svetom misom u 11 sati u župnoj crkvi.

Sakrament potvrde

Potvrda usavršuje krsnu milost; ona je sakrament koji daje Duha Svetoga da nas dublje ukorijeni u božansko posinstvo, da nas čvršće pritjelovi Kristu, da ukrijepi nasu vezu s Crkvom te nas tješnje pridruži njezinom poslanju i pomogne da kršćansku vjeru svjedočimo riječju i djelima. Potvrda, kao i krštenje, u dušu kršćana utiskuje duhovni biljeg ili neizbrisiv karakter; zato se ovaj sakrament može primiti samo jednom u životu. (Katekizam Katoličke Crkve, 1316-1317)

Potvrda u župi

• Ako kandidat nije kršten ili pričešćen u našoj župi, treba donijeti potvrdu o krštenju i pričesti.
• Redovito pohađanje župne kateheze.
• Kumovati kod potvrde može netko tko je katolik, kršten, krizman, i – ako je u braku – mora biti crkveno vjenčan. Rastavljene i ponovno vjenčane osobe nemaju uvjete za kumstvo. Ako kum živi u nekoj drugoj župi, tada mora donijeti posvjedočenje za kumovanje koje dobiva u svojoj župi prebivališta.
• Slavi se svake druge godine u lipnju. (kada odredi Biskupski ordinarijat)

Sakrament prve pričesti

Euharistija je srce i vrhunac života Crkve, jer njome Krist Crkvu i sve njezine članove pridružuje svojoj žrtvi hvale i zahvaljivanja, koju je jednom zauvijek na krizu prinio Ocu; po ovom sakramentu on izlijeva milost spasenja na svoje Tijelo – Crkvu. Euharistijsko slavlje uvijek obuhvaća: navješćivanje Božje rijeci, zahvaljivanje Bogu Ocu za sva njegova dobročinstva, naročito za dar Sina, zatim posvećenje kruha i vina i sudjelovanje u liturgijskoj gozbi primanjem Tijela i Krvi Gospodnje. Sve to tvori jedinstven bogoštovni cin. Euharistija je spomen-čin Kristova Vazma: to jest djela spasenja koje je Krist izvršio životom, smrću i uskrsnućem, a koje se uprisutnjuje po liturgijskom činu. (Katekizam Katoličke Crkve, 1407-1409)

Prva pričest u župi

• Prvu svetu pričest po prvi put primaju vjeroučenici trećih razreda osnovnih škola.
• Nakon završene priprave, po prvi put pristupaju sakramentu pomirenja (ispovijedi), a nakon toga, svečano, u nedjeljnom euharistijskom slavlju, primaju svoju prvu svetu pričest.
• Od njih se traži da redovito pohađaju školski vjeronauk od prvog razreda osnovne škole, te da u trećem razredu usvoje određena znanja.
• Ako kandidat nije kršten u župi, potrebno je iz župe krštenja donijeti potvrdu o krštenju.
• Redovito pohađanje župne kateheze.

Sakrament pomirenja

Opraštati grijehe u Kristovo ime mogu samo svećenici koji su od crkvene vlasti dobili ovlast odrješivanja. Duhovni učinci sakramenta Pokore jesu: pomirenje s Bogom; otpuštenje vječne kazne zaslužene smrtnim grijesima; otpuštenje, barem djelomično, vremenitih kazni kao posljedica grijeha; mir i spokoj savjesti, te duhovna utjeha; povećanje duhovnih snaga za kršćansku borbu. Pojedinačna i cjelovita ispovijed teških grijeha s odrješenjem ostaje jedinim redovitim sredstvom za pomirenje s Bogom i s Crkvom. Oprostima vjernici mogu dobiti za sebe, kao i za duše u čistilištu, otpuštenje vremenitih kazni koje su posljedice grijeha. (Katekizam Katoličke Crkve, 1495-1498)

Čini pokornika:

• kajanje.
• ispovijed ili očitovanje grijeha svećeniku.
• odluka da će se izvršiti zadovoljština i djela zadovoljštine (pokore).

Tko želi postići pomirenje s Bogom, Crkvom i sa samim sobom, mora svećeniku ispovjediti
sve teške grijehe koje još nije ispovjedio i kojih se sjeća nakon brižljivog ispita savjesti.
Ispovijed lakih grijeha, iako nije nužna, Crkva ipak živo preporučuje.
Svećenik nalaže pokorniku izvršenje nekih čina „zadovoljštine“ ili „pokore“ da bi nadoknadio
štetu nanesenu grijehom i povratio se ponašanju koje dolikuje Kristovu učeniku (kod nas je to
obično molitva, ali može i nešto drugo).

Tko može opraštati grijehe u svetoj ispovijedi?

Opraštati grijehe u Kristovo ime mogu samo svećenici koji su od crkvene vlasti dobili ovlast
odrješivanja.

Duhovni učinci sakramenta Pokore jesu:

• pomirenje s Bogom.
• otpuštenje vječne kazne zaslužene smrtnim grijesima.
• otpuštenje, barem djelomično, vremenitih kazni kao posljedica grijeha.
• mir i spokoj savjesti, te duhovna utjeha.
• povećanje duhovnih snaga za kršćansku borbu.

Pomirenje u župi

• Sakramentu pomirenja može se pristupiti svakim danom prije svetih misa.

Sakrament bolesničkog pomazanja

Svrha sakramenta bolesničkog pomazanja je da dade osobite milosti kršćaninu koji proživljava tegobe vezane uz teške bolesti ili starost. Vrijeme pogodno za primanje svetog pomazanja sigurno je kad vjernik zbog bolesti ili starosti počinje biti u životnoj pogibelji. Svaki put kada kršćanin teško oboli, može primiti sveto pomazanje, isto tako nakon primanja, kad se bolest pogoršala. Samo svećenici (prezbiteri i biskupi) mogu dijeliti sakrament bolesničke pomasti; pri dijeljenju, služe se uljem blagoslovljenim od biskupa ili, po potrebi, od samoga svećenika služitelja. Bitna radnja u slavlju ovoga sakramenta jest mazanje bolesnika na čelu i rukama (po rimskom obredu) ili na drugim dijelovima tijela (na Istoku); mazanje je popraćeno liturgijskom molitvom svećenika slavitelja kojom zaziva posebnu milost ovog sakramenta. Plodovi posebne milosti sakramenta bolesničke pomasti jesu: bolesnik se sjedinjuje s Kristovom mukom za dobro svoje i Crkve; prima potporu, mir i ohrabrenje da kršćanski podnosi tegobe bolesti ili starosti; prima oproštenje grijeha, ako ga nije mogao primiti u sakramentu pokore; dobiva zdravlje, ako to koristi duhovnom spasenju; pripravlja bolesnika za prijelaz u vječni život. (Katekizam Katoličke Crkve, 1527-1532)

Crkva preporučuje da se sakrament bolesničkog pomazanja slavi kod svakoga težeg oboljenja, prije zahtjevnih „operacijskih“ zahvata. Moguće ga je primiti i više puta, tj. kad nakon izvjesnog poboljšanja ili ozdravljenja bolest ili nemoć ponovno nastupe. Riječ je o sakramentu koji se daje kao okrjepa za nošenje i prihvaćanje bolesti. Nauk Crkve preporuča zajedničko slavlje sakramenta bolesničkog pomazanja u određene dane u godini.

Sakrament vjenčanja

Krist Gospodin uzdigao je na dostojanstvo sakramenta ženidbeni savez među krštenima, kojim muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu k dobru bračnih drugova te k rađanju i odgajanju potomstva. (Katekizam Katoličke Crkve, 1601)

Vjenčanje u župi

• potrebno se javiti župniku barem 40 dana prije vjenčanja.
• za vjenčanje je nadležan samo župnik na čijem području stanuje zaručnica ili zaručnik.
• ako niste kršteni u našoj župi treba donijeti krsni i slobodni list (dokaz da do sada niste sklopili crkveni brak) ne stariji od 6 mjeseci, a kojega se može dobiti u župi vašega krštenja.
• potrebno je obaviti zaručnički tečaj te donijeti potvrdu o pohađanju tečaja. Raspored tečaja u Požeškoj biskupiji možete pronaći OVDJE
• ako zaručnicima nedostaje koji sakrament (krštenje, potvrda) o tome trebaju voditi računa i javiti se župniku barem 6 mjeseci prije vjenčanja.
• od matičara treba donijeti potvrdu o ispunjavanju civilnih pretpostavki za vjenčanje (ne stariju od 3 mjeseca).
• na vjenčanju nema kumova, nego samo svjedoka.
• za svjedoka na vjenčanju Crkva jedino traži da bude punoljetan (18 godina).